Evo opet neka vrsta nastavka serije, “zgodne i nezgode na poslu” postova — doduse nakon malo duze pauze, ali eto nisam bio inspirisan. Danas jesam… Ma i nisam, ali eto kontam da popustim pritisak na ovaj nacin.
Znas ono kad si na poslu i imas osjecaj da ljudi oko tebe ne razmisljaju o poslu vec o tome kada i kako ce kuci da idu. E takav je dan danas kod mene. Dolazim na posao, imao par dana slobodno, i prvo sto vidim je da pola sistema ne radi, jer je jedan od vitalnih modula za sistem pao. Doduse nije ni cudo, kad je napravljeno za DOS-a, ali to je druga prica. Kao drugo, zvali me neku noc u 2 ujutro sa posla, da me informisu kako fali iz sefa 9000DKK (oko nekih 1200+ eura)… Mozda sam radi toga i dosao nadr…n na posao, jer sam znao sta me ceka.
Trenutno pregledaš artikle označene zgode.
Evo malo informacija za one koji vole da ispunjavaju ukrštenice.
Telefonski poziv (3 slova) ZVR
Grad u Italiji (3 slova) TRS
Vrsta životinje sa kućicom (3 slova) PAS
Žurim na voz, trčim niz eskelator, i jedva uliječem u voz. Zadihan tražim negdje mjesto da se zavalim, i predahnem, prolazim kraj oca i dvoje djece, koji priča sa kondukterom (žena). Radi muzike ne čujem o čemu je riječ, ali predpostavljam da se radi o rezervaciji ili o broju vagona.
Sjedim i vozim se u vozu, pričam sa sestrom o nekom filmu što sam gledao, a neki malac, čitavo vrijeme trčkara gore dole, niz kupe. Onako malo distrahirajuće i tutnji previše, već mi nakon dvadesetak minuta počel ići na živce.
Ali kontam, dijete je, dosadno mu. Ali opet, roditelji bi valjda trebali pokazati malo respekta ka saputnicima. Razmišljam, dal bi ga lakat moj, onako, nenamjerno, zaustavio, i roditeljima možda skrenuo, pažnju da mu kažu da ne trčkara ko muha bez glave, jer se može povrijediti.
Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom guzu i naslonim se laktom na naslonjač i utonem u neki san…
Tagovi: drustvo, Misli, putovanje, sloboda, velicina, voz, zgode
Friški komentari