Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom guzu i naslonim se laktom na naslonjač i utonem u neki san…
Trenutno pregledaš artikle označene voz.
Ulazim u voz, gledam lijevo i desno, da vidim na kojoj strani ima manje ljudi. Izgleda podjednako, pa se odlucim na lijevu, jer se nalazi kupé za odmaranje. Sjedam preko puta neke dvije djevojke, onako u srednjim dvadesetim. Vadim iPod i slusam muziku.
Pošto vas je par izjasnilo želju da postanete ponosni vlasnici i korisnici Apple mašinerije, rekoh malo da vas primamim. 
Nije ništa posebno, samo mala šetnja mojim radnim mjestom, ili desktop-om, kako se to danas kaže.
Da vi vidjeli snimak, potreban vam je, naravno, ništa više ništa manje, nego Apple QuickTime.
Najnoviji komentari