voz

Umoran sam, zavalio sam se u kupe za odmaranje, upalio iPod, zatvorio oci i uzivam u muzici laganice.
Na sljedecoj stanici ulazi ona, osjetio sam joj miris, kad je prosla kraj mene. Otvaram oci i zapazam joj krivude tijela…
Sjela je drugu stranu kupea.
Zatvaram oci i uzivam u muzici, ali cudan osjecaj imam.
Osjecam njene oci na sebi i ponovo ih otvaram, ono k’o gledam okolo nesto da bih uhvatio njen pogled, ko fol slucajno.

Fine oci, osjecam njen pogled u prsima. Nabrzaka skinem pogled s nje.

Prestanem je zagledati, i nastavim svojim poslom, odmaram uz muziku.
40-tak minuta poslje, ona se premjesta i sjeda ispred mene, jer je sjedila na rezervisanom mjestu.
Sjedi tu tako, vrzmam ocima okolo izbjegavajuci njen pogled. Odlucim ipak da zatvorim oci, i ako nema jos 10 minuta do moje stanice. U tome trenutku osjecam njen njezni dodir na koljenu, otvaram lagano oci i vidim je kako otvara usne. Ugasim muziku i ona mi govori da smanjim muziku, jer je kao previse bucna.

Naravno, odgovorim joj i brzo stisam muziku, neprijatno se osjecam, jer mi se nije cinilo da je toliko bucna. Mozda i nije bila.

Ma ni dvije minute proslo nije, voz staje na stanici i ona izlazi na toj stanici.

Kontam se, sta bi? Nije se mogla strpiti te dvije minute?