Dogadjaj iz voza, juce… Ulazim u voz, vec na samom ulazu vidim da neki stoje, sa vana sam uhvatio par praznih mjesta. Direktno se uputim u tome pravcu kako bi uspio da ih uhvatim. Problem je sto su u kupeu za familiju. contact
Read more →Žurim na voz, trčim niz eskelator, i jedva uliječem u voz. Zadihan tražim negdje mjesto da se zavalim, i predahnem, prolazim kraj oca i dvoje djece, koji priča sa kondukterom (žena). Radi muzike ne čujem o čemu je riječ, ali predpostavljam da se radi o rezervaciji ili o broju vagona.
Read more →Više stotina putnika je u utorak moralo gurati voz, da bi pošli dalje sa svojim putovanjem. Nakon što je neko povukao prinužnu kočnnicu, voz je stao i tačno na prostoru između dvije električne mreže, pa nije mogao dalje da nastavi. Obično voz proleti tu razdaljinu bez ikakve frke, jer je pri brzini, ali ovaj...
Read more →Sjedim i vozim se u vozu, pričam sa sestrom o nekom filmu što sam gledao, a neki malac, čitavo vrijeme trčkara gore dole, niz kupe. Onako malo distrahirajuće i tutnji previše, već mi nakon dvadesetak minuta počel ići na živce. Ali kontam, dijete je, dosadno mu. Ali opet, roditelji bi valjda trebali pokazati malo...
Read more → Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom...
Read more →Ulazim u voz, gledam lijevo i desno, da vidim na kojoj strani ima manje ljudi. Izgleda podjednako, pa se odlucim na lijevu, jer se nalazi kupé za odmaranje. Sjedam preko puta neke dvije djevojke, onako u srednjim dvadesetim. Vadim iPod i slusam muziku.
Read more →