sofer

Sjetih se kada sam kao mali išao u posjetu kod nene i dede, maminih roditelja, pa bi se vozio Bregava Trans autobusom. Bilo bi užasno vruće, osjetio bi se čudan zadah u autobusima, valjda od ljudi što su se znojili, one stvari sto bi nosili pa čak možda i povraćali. Ali šta mi je najviše ostalo u sjećanju, pa čak i uzrečica je, način na koji su šofer i kondukter komunicirali kada treba stati na sljedećoj stanici, a kada ne.

Sada u moderne dane, autobusi imaju “stop” dugmad, ali to nije tada bilo. Pa bi se na vrijeme trebalo spremiti i nacrtati na zadnjim vratima, gdje bi kondukter čekao. Malo prije stanice, nekih 200 metara prije, on bi se dreknuo, “ima izaći!” …

Stara dobra vremena.