Danas ne mogu, a da ne zapazim taj feminizam, gdje god da se okrenem. Na radnom mjestu, na ulici, na TV-u, na radiju, na putovanjima, ma gdje god se okreneš… Neki dan, došao sa odmora na posao, kad ono neki femi se predstavljao. a pravi je peško, ono počupane obrve, iztaniran, ženskav glas, i...
Read more →Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom...
Read more →
• Blog • 3 Komentara Jedan pogled nazad i nostalgija me pukne ko tramvaj… Gledajući po zakonima i pravilima današnjih birokrata, danas bi svi koji su rođeni u razdoblju od četrdesetih pa do sredine osamdesetih, trebali biti mrtvi. Naši dječiji kreveti su farbani otvornim farbama baziranim na olovu. Na medicinskim kutijama/bočicama, kao ni vratima, ormarima nismo imali dječije osigurače,...
Read more →