Dogadjaj iz voza, juce… Ulazim u voz, vec na samom ulazu vidim da neki stoje, sa vana sam uhvatio par praznih mjesta. Direktno se uputim u tome pravcu kako bi uspio da ih uhvatim. Problem je sto su u kupeu za familiju.
Read more →Ova je godina bila plaho naporna, ali sam prezivjeo. Od danas sam na odmoru, ako se odlucim koji foto aparat da kupim, pokusacu da dokumentujem putovanje i odmaranje, pa blogam o tome malo. Sretan mi put i ugodan odmor. Da se ja sebi odmorim… terms
Read more →Žurim na voz, trčim niz eskelator, i jedva uliječem u voz. Zadihan tražim negdje mjesto da se zavalim, i predahnem, prolazim kraj oca i dvoje djece, koji priča sa kondukterom (žena). Radi muzike ne čujem o čemu je riječ, ali predpostavljam da se radi o rezervaciji ili o broju vagona. e-mail
Read more →Sjedim i vozim se u vozu, pričam sa sestrom o nekom filmu što sam gledao, a neki malac, čitavo vrijeme trčkara gore dole, niz kupe. Onako malo distrahirajuće i tutnji previše, već mi nakon dvadesetak minuta počel ići na živce. Ali kontam, dijete je, dosadno mu. Ali opet, roditelji bi valjda trebali pokazati malo...
Read more → Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom...
Read more →Poznavati ljude a ustvari ne znati ih, to se meni dešava zadnjih pet godina. Odkako koristim javna prevozna sredstva. Prvo sam svakodnevno išao u školu vozom, a sada na posao. U gradu vidiš ljude s kojima zajedno čekaš voz, ali riječi progovorio nisi s njima, pozdravljaju te bilo to sa kratkim “hej” ili prijatnim...
Read more →