Ova je godina bila plaho naporna, ali sam prezivjeo. Od danas sam na odmoru, ako se odlucim koji foto aparat da kupim, pokusacu da dokumentujem putovanje i odmaranje, pa blogam o tome malo.
Sretan mi put i ugodan odmor. Da se ja sebi odmorim…
Trenutno pregledaš artikle označene putovanje.
Žurim na voz, trčim niz eskelator, i jedva uliječem u voz. Zadihan tražim negdje mjesto da se zavalim, i predahnem, prolazim kraj oca i dvoje djece, koji priča sa kondukterom (žena). Radi muzike ne čujem o čemu je riječ, ali predpostavljam da se radi o rezervaciji ili o broju vagona.
Sjedim i vozim se u vozu, pričam sa sestrom o nekom filmu što sam gledao, a neki malac, čitavo vrijeme trčkara gore dole, niz kupe. Onako malo distrahirajuće i tutnji previše, već mi nakon dvadesetak minuta počel ići na živce.
Ali kontam, dijete je, dosadno mu. Ali opet, roditelji bi valjda trebali pokazati malo respekta ka saputnicima. Razmišljam, dal bi ga lakat moj, onako, nenamjerno, zaustavio, i roditeljima možda skrenuo, pažnju da mu kažu da ne trčkara ko muha bez glave, jer se može povrijediti.
Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom guzu i naslonim se laktom na naslonjač i utonem u neki san…
Tagovi: drustvo, Misli, putovanje, sloboda, velicina, voz, zgode
Poznavati ljude a ustvari ne znati ih, to se meni dešava zadnjih pet godina. Odkako koristim javna prevozna sredstva. Prvo sam svakodnevno išao u školu vozom, a sada na posao. U gradu vidiš ljude s kojima zajedno čekaš voz, ali riječi progovorio nisi s njima, pozdravljaju te bilo to sa kratkim “hej” ili prijatnim osmjehom prepoznavanja onako samo u prolazu. Čudno skroz.
Pročitaj ostatak posta »
Tagovi: ljudi, putovanje, socijalnost, transport, voz
Friški komentari