Ulazi par, i onako pazljivo se krecu lobijem, posmatram ih i muskarac prilazi, dok se zenska stidljivo nesto privlaci iza njegovih ledja spustene glave i krade poglede povremeno.
Pita me za Skybar, ako jos postoji na krovu zgrade. Negativno odgovaram i informisem ga da ne postoji vec vise od 10 godina taj bar vise. On se cudi, i objasnjava kako je to bio najbolji bar u Kopenhagenu. Objasnjavam da vise nije bar, na tome spratu, vec da je pretvoreno u apartmane. Pita me za cijenu po noci. Odgovaram, da bi me pitao odakle sam.
Odgovaram i na to, a on ce ti meni, “Ako zapjevam na bosanskom jel moze jeftinije.”
Zapjeva neku pjesmu od Safe, ne sjecam se sada koja je bila, nesto “od bosne bolje zemlje nema” cini mi se da je islo. Pjeva cigo ko svi sretni. Zavrsio sa pjevanjem i kaze, “jel moze jeftinije, vidi komada”, i pokaziva na zensku.
Rekoh da nece moci, a mi nudi Rolex. Zahvaljivam ne hvala, a on mi nudi i dijamantni prsten. Opet ja odbijam ljubazno, i govorim mu da imaju kamere gdje se vidi to sto mi pokaziva. Kao eto pokusavam da mu pomognem, a on ce ti na to, “ma ne, to je moje”.
Okrene se, zagrli zensku i podjose vani, pa se okrenu i kaze, sta kazes, jel dobra riba? Pokazivam kaziprst uzdignut na gore, a on ce ti na to, “da ti je dam”?
Eto kako sam ja posten i fin momak. Da sam kakav bezobraznik, mogao sam sada imati Rolex sat, dijamantski prsten i zensku … Ali eto, nisam…
I evo tek se sada sjetih da pogledam jel mi jos uvijek sat na ruci …
Nedavni komentari