Nostalgija

Kao mali sjećam se jednog tipa, zvanog “Bakica”, nije bio baš dobar.
Često bi se krećao noću i prepadao prolaznike, tako što bi se sakrio u mraćne kutke i ćekao žrtve, nakon čega bi iskočio pred njih i viknuo “Buh! – Jesam te prep’o?”
Read the rest of this entry »

Odkad nisam krtolaču jeo, i ne sjećam se. Podsjeti me to na stare dane iz djetinjstva. Kad sam bio klinac, na velikom odmoru sam uvijek trčkao do Bel-Ami buregdžinicu sa školskim drugarima po krtolaču i jogurt. Ponekad mi se činilo da smo išli u školu radi tog velikog odmora. Ma ni djevojčice nisu imale tu čar koju je vruća krtolača od Bel-Ami imala. Ma ni papir u kojoj je bila zamotana, onako masan, nije loš okus imao. Moga bih jedan, dva ili tri frka sada spucati k’o od šale.

Kako nekako, neopisiv osjecaj dobijem kad’ god vidim kartu na kojoj je Bosna i Hercegovina oznacena ili Bosansko-Hercegovacku zastavu u nekom bilo kojem kontekstu.

Dobijem neki, “a-ha, domovina moja” osjecaj…
Ne mogu ga opisati, valjda to treba osjecetiti.

Neki dan sam bas gledao nesto na TV-u nemam blage o cemu je bilo, pokazivali su globus sa drzavama svijeta oznacenim, i ja ugledao Bosnu i Hercegovinu, i taj osjecaj dobih. Pogledam, Dansku, ali nista… nista…

Interesuje me da li je to do mene nesto, ili tako svi osjecaju?
Pricao sam o ovome jos sa jednim rusom, koji je izbjegao prije 20 godina iz Rusije u Ameriku. I on ne osjeca nista prema Rusiji, taj osjecaj dobija, kaze, samo kada ugleda ameriku. Kao prepoznaje moje osjecaje, samo sto se ne pali na domovinu u kojoj je rodjen, vec ovu “novu”.

Mora da igra neku ulogu i razlog dolaska/odlaska…