Tu su malo počeli više o tome da pričaju, i zaključili su da je to proces i odluka majke prirode kako da zagarantuje preživljenje jedne vrste. Naime, ženka komodo dragon (kako se zove kod nas?) u slučaju da se nađe na pustom ostrvu sama, može da zatrudni, i mladunče će biti muško automatski. Jer način na koji se ova trudnoća desi je specijalna. Y Kromozomi se vezu jedan na drugi i kao rezultat daju muški rod, kako bi se zagarantovala oplodnja ženke “normalnim” putem.

Kako samo priroda ima plan za sve… mi smo ljudi pravo prokleti. Što to kod nas nije moguće?

I tako ja utonem nekud u san neki čudan, u kojem osjetim da sam ogladnio i sanjam hranu, i od te silne čudnosti sna, osjećam kao da grizem hranu i tu se trznem iz sna… Pogledam ono okolo da vidim jel me ko vidio i jesam li zabalio. Kad ugledah ovako 2-3 metra od mene teta sjedi i šije. Ja onako iza sna, odbacim tu obzervaciju i bacih pogled kroz prozor, kako bi se orijentisao ako sam prespavao stanicu gdje trebam izaći.
Zaključio sam gdje sam, i sada opet švrljam okolo po vagonu, teta mi opet zape za oko. Ovaj put sam zapazio šta to ona ustvari i šije. To je bio njen grudnjak. Pogledam joj na prsa, da vidim jel ga i skinula još u vozu ili šta. Tada tek zapazih kolike grudi ima. Onda mi bijaše jasno i zašto je ušivala grudnjak. Njene grudi su zapravo bile ogromne. A i dobro su se držale, moram da priznam, i ako ih je sigurno grudnjak držao — neki drugi grudnjak, mislim.

Kontao sam uslikati je u akciji, ali kao da je skužila da je kužim, pogledala je u mome pravcu baš onda kada sam pokušao naći način da ju uslikam. Onda sam se sabrao i skužio da bi to ispalo kao manijaški potez. A ja nisam manijak, tješim se.

Jao teta, kako velike sise imate!

Odmah
Dosta ugroženih životinjskih vrsta se počinje oporavljati i njihova populacija je ponovno u porastu.

Prvih 24 - 48 sati
Lahka zagađenost nestaje

Za 3 Mjeseca
Zagađenost zraka se smanjiva

Za 10 godina
Metan gas koji se nalazi u našoj atmosferi nestaje

Za 20 godina
Seoski putevi, sela i poljoporivredna bogastva zarastaju

Za 50 godina
Nitrati i fosfati u vodi nestaju, riblja populacija se oporavlja

Od 50 - 100 godina
Urbane ulice i građevine zarastaju

Za 100 godina
Drvene građevine se raspadaju

Od 100 - 200 godina
Mostovi kolapsiraju

Za 200 godina
Metalne i staklene građevine počinju da kolapsiraju

Za 250 godina
Brane kolapsiraju

Za 500 godina
Korali počinju regeneraciju

Od 500 - 1000 godina
Orangski odpad je skoro nestao, raspao se

Za 1 000 godina
Većina betonskih, kamenih građevina nestaje. Ugljični dioksid u atmosferi se vraća na nivoe od prije industrijeske ere.

Za 50 000 godina
Većina plastike i stakla je u fazi raspada

Nakon 50 000 godina
Tragovi ljudskih bića su markirani samo na nekoliko arheoloških mjesta.
Ostaci nekih ljudski napravljenih kemikalija i nuklearnog odpada, ostaju smrtonosni čak i do dva miliona godina.

Zanimljivo je zaključiti, da…
Planeta zemlja je oko 4.5 miljardi godina stara. Prije 100 000 godina se pojavljuju homo sapiensi, iz kojih se moderni čovjek razvija. Od tih homo sapiensa imamo jako malo podataka gledajući da su bili rasprostranjeni preko čitave planete. Kataklizmički događaji planete zemlje koji su se dešavali prije njih su zapravo mogli da potpuno unište druge civilizacije, a da nemamo pojma za to.

Šta je ustvari ekološka hrana/produkt?

Pa eto to bi kao trebalo biti voe povrće koje nije posipano nekim pesticidima i koje je uzgajano na prerađenoj i očišćenoj zemlji. Očišćenoj od pesticida i ostalih “ne-ekoloških” materija.

To bi bilo danas ekološko nešto. E sada ja sjednem i razmišljam o tome. Kako je to ustvari izvodljivo? Gdje oni to uzgajaju? Na mjesecu?

Svima je poznato da je danas sve živo zagađeno u nekoj količini, da čak ni u najnecivilizovanijim kutima naše drage planete postoje stetne materije koje su proizvod čovječjeh “napredka”.

Nazad na ekološke produkte — mlijeko recimo, kažu ekološko mlijejeko. Ok, kupio ja to mlijeko, duplo je skuplje od tog kao eto neekološkog, kada sam kući došao, nasuo ga u čašu, staklena čaša pa providna. A ono se haman pa vidi kroz mlijeko i čašu. Oprobam ga, a ono nikakvog okusa nema. Pomirišem ga, pa ni mirisa nema vala.

Ostavim ga u frižider i kontam iskoristiće se za nešto već, jer ne valja onako za piti. Barem se meni ne sviđa. I ja na to mlijeko zaboravim, 4-5 dana i ono se pokvari, jer kao eto to ekološko mlijeko nema nikakvih dodataka u sebi kako bi mu se rok upotrebe produžio. Ali kako oni onda objašnjavaju prah i vodu u kartonu onome?

Ova ne-ekološka mlijeka kada se pokvare, a boga mi i ono što bi se iz krave pomuzlo, kada se pokvare bude kao sir, a ne kao prah.
Jedino objašnjenje je to, da to mlijeko stvarno jeste ekološko bilo. To mlijeko krave nije vidilo! To mlijeko je fabrički napravljeno i nije dolazilo u kontakt sa vanjskim svijetom, sve dok ga ja nisam otvorio.

Svjesno ne kupujem ekološke produkte slabijeg kvaliteta za duplo veće cijene. Kupujem i trošim ono što mi se sviđa, a ne zato što piše da je ekološko. Za mene je to marketing samo.

Cim, svane pjevci zakukuricu.