hercegovina

Trenutno pregledaš artikle označene hercegovina.

Jučer sam se tako razočarao, da prosto ne znam kako da opišem osječaj. Svaki put kad putujem na odmor u Bosnu i Hercegovinu, prisjećam se predhodnih, loših, iskustva što sam imao. Ali opet se odlučim i ponudim im novu šansu.

Moje razočarenje se svodi na to, da prosto nemogu da povjerujem da ljudi tako misle i mogu da vode posao. Znači, letim iz Kopenhagena za Sarajevo, i koristim BH Airlines od kada su etablirali liniju. I prije sam koristio Air Bosnia.

Dok je ova zadnja bila pod bankrotom, i ova prva nije nastala i otvorila linije iz Skandinavije za Sarajevo, koristio sam šta sam stigao da bi došao do Bosne i Hercegovine avionom, kao prevoznim sredstvom.

Letio sam sa Lufthansa, Austrian i sa Malev, čak i sa JAT. Ni jedna od ovih kompanija nije imala odnos prema svojim putnicima ili klijentima kao BH Airlines.

Pri polijetanju iz Kopenhagena za Sarajevo u julu mjesecu, čekamo u avionu 80-90 minuta. Niko ništa ne zna. Stižemo na destinaciju 2 sata kasnije nego planirano.

U redu, može se desiti da je neki tehnički problem ili logistički bio, pa se kasnilo. Ali šta ne mogu da shvatim niti prihvatim, je ovo što mi se desilo u povratku. Tj. jučer.

Let iz Sarajeva za Kopenhagen na svim informacijskim mjestima piše da je u 09.45. Kao što i u nas na kartama piše. Ustajemo u 4 sata ujutro, da bi se spremili i stigli na aerodrom sat vremena prije leta.
Stizemo na aerodrom oko 08.30 i vidimo da nema leta za Kopenhagen u 09.45.
Ima let za Kopenhagen u 12.30, ali ne piše da kasni X minuta. Nego jednostavno tada leti. Na šaletu BH Airlines pitam šta je bilo sa letom u 09.45, djevojka se čudi kao što nismo informisani bili. Ok, prvo kontam nisu iz nekog razloga mogli mene da kontaktiraju. Ali vidim da se narod skuplja i da svi trebaju na taj let da idu. Svi se čude, i niko informisan nije bio. Dok tu u masi stojim i pričam sa drugim putnicima, čujem da djevojka sa šaltera informiše neke druge, da je ovaj let promjenjen već 28. jula. Znači, deset dana niko nije našao shodno da nas informiše ni pismeno ni usmeno o izmjeni leta. Let je pomjeren za skoro tri sata bez da je neko kontao, možda bi se trebalo obavijestiti. Možda ne bi bilo loše reći našim dragim klijentima/putnicima da smo mi (tj. oni) pomjerili let za tri sata.

Pošto sam platio krvavo kartu, želim da pričam s nekim nadležnim organom, ali gospoda ne rade, jer je nedelja. Naravno, nedelja je i čitav svijet je stao. Zamisli ne daj bože da se katastrofa neka desi, ovi bi to sigurno u Dnevnom Avazu čitali, ali tek u utorak ili u srijedu.

Na aerodromu mogućnost odlaganja prtljage također ne postoji, i ako vide da se skupilo naroda koji će tu da čekaju 3 sata. Niko ne nudi ni piće ni hranu. Tek nakon dva sata kada sam im dosadio vjerovatno da želim pričati sa direkcijom ili bilo kim nadležnim, dolazi neki gospodin koji nam nudi kupone za piće.

Nije mi do kupona, želim više od toga. Lijepo je i piće da ponude, ali to ja nisam trebao da tražim niti čekam 2 sata na to. Greška je njihova, i to su znali, ali su se ušutjeli neće li neopaženo proći. I onda im trebalo 2 sata da skontaju u kakvoj su situaciji.

Nemogu da vjerujem da nisu u stanju bolje situaciju da kontrolišu. Većina ovih putnika sigurno neće više letjeti sa BH Airlines, ako ne dobiju neku vrstu kompenzacije. Ja znam lično za sebe, da neću više nikada kupiti kartu za BH Airlines, ako ne dobijem zvanično izvinjenje i kompenzaciju za kartu. Ja sam za taj let i dvije karte platio više od 2300 maraka. Da sam ja to platio nešto malo, kao low budget produkt, pa me ne bi čudilo tada.

Za ovaj novac, sam isto tako mogao sletjeti u Zagreb i šofera platiti da me vozi za Hercegovinu, prije bi stigao nego letjeti sa BH Airlines direktno Kopenhagen – Sarajevo.

Čak što više Split ili Dubrovnik su još povoljnija opcija, ali eto uvijek izaberem bosansko-hercegovačke kompanije, kako bi podržao njih kao i državu.

Ali ovi očigledno kao ni država nemaju obraza niti volje da rade svoj posao kako treba. Pa im je sve ofrlje.

Žalba je već poslana direkciji, i sada čekam odgovor.

Tagovi: , , , , , , , , , ,

Neki dan sam se pitao baš ovo, “šta sada moram da uradim?” — Malo ko od poznanika je znao konkretan neki odgovor koji je bio od pomoći. Fino je to da nikome nije trebalo to, i želim da nikome i ne treba. No jedno su moje želje a drugo je realnost.

Razlog svemu ovome, je taj da nema nigdje, ili ga ja barem nisam uspio naći, vodič šta i kako u slučaju smrti u kraljevini Danskoj. Pa s toga, odlučih da napišem nešto o tome, ako se neko nađe u situaciju u kojoj sam se ja toga dana našao da ima barem neku ideju o procesu. Šta gdje i kako. Ja sam od institucija imao vrlo malo pomoći. A možda se radilo o sreći. No bilo kako bilo, morao sam sve sam da skontam baš taj dan.

13. aprila 2010, umro je moj rahmetli babo. Pošto nikakve želje direktno nije ostavio, mi smo kao preostala familija ostali sa odgovornošću da odlučimo gdje da ga zakopamo. Odlučili smo da bi jedino ispravno bilo da ga sahranimo u njegovom kao i našem rodnom kraju — Stolac. Ali, je ostalo neriješeno, kako to izvesti.

Bili smo član Bosanskog Kulturninog Centra (islamske zajednice) u Danskoj, džemat Kopenhagen, koji su bili od malo pomoći. Nisu nam dosta toga znali objasniti, čak su nam i neke pogrešne informacije dali. A i ono što su nudili, bilo je sve po našim leđima. Da smo uzeli njihovu pomoć oko opremanja mejita, morali bi sve sami da organizujemo i sredimo papirologiju, kao i transport. Odustali smo od njih, jer u tim trenutcima čovjek nema živaca niti snage da trčkara i sređiva sve papire sam, oni taj servis očigledno u članarinu nisu uključili. Tokom dana je i rodbina neka došla, pa su se i oni bacili u istrživanje. Kako su oni svoga rahmetli oca zakopali prije 10-tak godina mogli su nam pomoći sa nekim savjetima. Došli smo do jednog hadžije iz Svendborg-a, koji je bio voljan bio da opremi mejita i džennazu klanja. Također smo došli u kontakt s  jednim čovjekom koji se bavi transportom mejita, kao i organizacijom čitavog procesa. Od jako velike pomoći su nam bili, bilo to da se radi o praktičnoj ili moralnoj pomoći. Stvarno prekrasni ljudi, a da se ne priča o profesionalnosti. Islamska zajednica ili kopenhagenški džemat bi se trebao nešto naučiti od njih.

Posljepodne toga dana smo nakon više sati čekanja u redu i izbacivanja sa veze, stupili u kontakt i sa ambasadom Bosne i Hercegovine, koji su također preporučili istog čovjeka za transport i organizaciju. Od neke velike pomoći nisu ni oni baš bili, jer faktički ne možeš u kontakt doći s njima, čak nemaju ni hitni broj na koji bi se moglo pozvati u bilo koja doba dana/noći. Kada napokon stupiš u kontakt, imaš osjećaj da te se žele što prije riješiti. Imaju svega jedan broj na koji se može zvati. Za konzularna pitanja je otvoren samo od 13-15 sati, a prije toga, se uopšte ne javljaju na telefon. Čekaš po pola sata dok telefon zvoni, i na kraju te samo izbaci. Ili se i ovdje radi o sreći?

Objaviću imena osoba koje su odgovorne za spremanje i organizaciju ovoga svega, čim dobijem dozvolu od istih, da mogu objaviti njihova imena i eventualno druge informacije. Vjerovatno neće imati ništa protiv toga, ali red je da upitam.

Sami proces

  1. Kontaktirajte organizatora, on će vam reći sve što ću i ja ovdje, čak i više. Oni će objasniti šta je potrebno da vi učinite a šta će oni da učine za vas. Oni se brinu za svu papirologiju/dokumentaciju, samo neke od stvari će te vi morati da im dostavite.
  2. Moraće te kontaktirati i danskog bedemand, koji će da sredi sve potrebne papire oko transporta preko granice. Smrtni list i mrtvački pasoš, sa ovjerom od ljekara (embedslæge)
  3. Ako je umrla osoba još uvijek bosansko-hercegovački dražvljan, kontaktirati ambasadu našu u Kopenhagenu.
  4. Ako je umrla osoba danski državljanin, onda se treba dozvola izvaditi da se posmrtni ostaci mogu zakopati van Danske. (O ovome ne znam puno, jer je moj rahmetli otac do zadnjeg dana insistirao da ostane državljanin Bosne i Hercegovine. Ali organizator će i to objasniti, šta i kako.)
  5. Sprovodnica – link na BiH ambasadi u kraljevini Danskoj
  6. Potvrda o mjestu pokopa treba da se dostavi u ambasadu BiH u Kopenhagenu. Potvrda se izdaje od islamske zajednice u mjestu gdje se mejit sahranjiva. Suština potvrde je, da naznači da je umrloj osobi obezbijeđeno mjesto trajnog prebivališa.
  7. Pasoš dok je osoba živa bila. Potrebno odnijeti u ambasadu da se poništi i zavede u knjigu mrtvih. Ovo organizator čini, jer svakako ide na ovjeru drugih papira potrebnih za transport.
  8. Napraviti punomoć sa potpisom osobe koja prijavljuje smrt, da organizator/šofer može u vaše ime da obavi te poslove, kako bi se vama olakšala papirologija. Nije uvijek potrebna, ali ipak od viška glava ne boli.
  9. Spremanje mejita će najvjerovatnije organizator da ugovori sa mrtvačnicom ili slično, ovisno gdje će se mejit opremati. Osobi koja će opremati mejita, će biti potrebne dvije osobe da pomognu oko spremanja.

To bi bilo to, za sada. Ako se dosjetim još nečega naravno dodaću ovdje. Sretno kome god ovo bilo od pomoći.

Moram i ovo reći

Žalosno je da ja ovom prilikom moram zamjeriti nekome, ali stvarno sam razočaran nivoom informacija koje naše institucije raspolažu i dijele. U ovakvim barem situacijama bi se trebalo moći savjetovati osobu šta i kako da čini, bez da zvuči kao da je osoba dosadna ili da se nema vremena za takvo nešto. Jer osobe koje kontaktiraju, bilo to, ambasadu, ili islamsku zajednicu, ne zovu iz neke dosade već iz potrebe. A njihov je valjda posao to da pomognu. Ili sam ja pogrešno skontao čitavu poentu ambasade kao i islamske zajednice? Ne moraju oni imati, recimo, osobu zaposljenu za to i da je telefonski dostupna. Ali bilo bi fino kada bi, recimo, na internet stranicama, istih organizacija, bilo nekih informacija gdje se može pročitati, šta i kako u slučaju ovoga ili onoga. Kako se postaviti i koga zvati.

Na netu sam također tražio pokopna društva i slično, i našao sam neke, samo ne za Dansku ili Skandinaviju. Ni njihove stranice nisu bile nešto opširne sa informacijama, ali je važno da se cijena vidjela. Kao da je u tome trenutku cijena i važna. Dao bih vam €500 više da me je neko uputio iz prve na pravi put ili da sam mogao pročitati nešto više o procesu.

Eto neću više, dosta za sada.

Tagovi: , , , , , , , , , , , , , , , ,

Sjedim u vozu sa jednim mostarcem i raspravljamo o zbivanjima oko utakmice BiH – Portugal, u Portugalu, kao i zbivanja pred utakmicu u Zenici.

U sustini se svodi razgovor na to da je BiH tu okrivljena u nekim stvarima u Portugalu, kao i u medijima. Jer  je gledao neke danske vijesti, gdje je naslov i poenta citavog toga bila, sportska vijest kako su docekani portugalci sa pljubanjem i slicno u Zenici. A kao to isto kada se nasim momcima desavalo, nije bilo u medijima. Jer kao filtriraju se vijesti i pise se ono sto se zeli cuti za svoje favorite i bla bla.

Ja licno nisam toga ubjedjenja da se to tako sve odvija. Moze biti da sam ja naivan, ali ipak mislim da se odnos u medijima prema nama bosancima i hercegovcima odvija onako kako se mi ponasamo pred medijima. Jer nemozes ti dan poslje utakmice u svim novinama da bljujes i iznosis neke stvari na taj nacin i ocekivati onda da se nas narod ponasa normalno. Mi prosto, nemamo tog nivoa inteligencije niti mudrosti da ne reagujemo na krkanski nacin. Dan poslje utakmice na svim medjima sam citao kako su portugalci cinili sve kako bi sprijecili nase momke da se spreme za utakmicu i tokom same utakmice da su vrijedjani i ovo i ono.

Ja ne govorim da to nije istina, ali isto tako nes narod to nemoze da sazvace i odma bi na vile da nabija, u autenticnom stilu seljacke bune.

Portugalci su to sve na neki polticki nacin u rukavicama uradili, dok se to kod nas primitivno odradi. I onda se cudimo sto se zale ovi i oni na nas za neko ne sportsko ponasanje. Nemamo ga, i zato se zale. Nemozes ti kriviti sudiju radi zutih kartona kada pri slijetanju osoba koja je dobila jedan zuti karton izjavljuje da je isao na zuti karton.

Ukratko, mislim da ako nisi zadovoljan okolnostima, zali se na FIFA, isto tako moramo znati kako da mi manipulisemo medije u nasu korist. Jer to isto cine drugi. Kao sto je to ucinio Portugal u ovome slucaju.
Mi smo niko i nista, i niko nas nece napraviti nekim i necim osim nas. Zato mi moramo na pozitivan nacin da skrenemo paznju na sebe i time izgradimo nesto cime se mozemo boriti protiv tako nekih bijelo-svijetskih nepravdi.

Tagovi: , , , , , , , , ,

« Stariji postovi