hercegovac

Sva ova sranja u našoj pišanoj državi, i okolišu, me tjeraju na razmišljanje, kako bi to bilo da smo Jevrejska država. Danas bi već bili na putu izgradnje jako moderne države na koju bi mogli biti ponosni.

Ovako se samo možemo diviti prirodnim bogastvima, na koje se samo pišamo, koje ne znamo iskoristiti. Da smo jevreji, ne bi imali rak na srcu, niti na plućima, države. Ne bih svako vukao na svoju stranu. A imali bih saveznike u Americi. Ne bih nam rusi za male pare prodavali smeće, a za još manje pare kupovali bogastvo.

Pišam se na vladu/državu koja nema ni plana ni vizije.
Pišam se na sve građane te države kojij bi radije dali susjedima nego sebi, a ne zato što su solidarni. Takvi i ne znaju šta soldarnost znači.

Eto ispraznio sam mjehur…

Sretan dan državnosti Bosne i Hercegovine (25. Novembar), svim onima koji se prsima osjećaju toplinu kada neko pomene Bosnu i Hercegovinu, ili vide naše ljude širom ovog bijelog svijeta.

Kakva god da je, naša je! — Istina je da boluje od raka, ali valjda će i za to neku terapiju da izmisle uskoro.

Pročitaj ostatak posta »

Dok sam klinac bio, još prije rata, sjećanja na Stolac u ljetnom periodu su bila, sretna, i mirišljava. No poslje rata situacija u Stocu je slična paklu.
U Stocu sve gori na suncu, zemlja čak i po noći zrači toplotu od 30+ stepeni celzijusa. Kamen, kotlina i nedostatak vode u večini grada, ne pomaže situaciji.

Pročitaj ostatak posta »

Danas išao da predam za novi pasoš i neke nove kartice u vezi zdravstvenog osiguranja i slične fazone. Uzmem formular za novi pasoš, i čitam zahtijevna polja, i čudim se samo koliko malo infromacija trebaju.
Mislim, znam da pomoću matičnog broja mogu u centralnom registru sve informacije izvade, ali ipak. Potrebno je matični broj, ime i prezime, mjesto i država rođenja, slika, jedna potpis i visina. Počela da mi prepisiva visinu iz starog pasoša, reko, čekaj, hajde da se izmjerim, jer nisam siguran ako je to ta ista visina od prošlog puta. Objasnim da je, ta visina onako od oka izmjerena, jer je mjerilo bilo samo do 205cm, pa mi je ona ofrlje dodala ostatak.

Pokaza mi, mjeru na stupcu iza, ja se primaknem, i svi se službenici okreču i gledaju taj cirkus. Ova se primiče, odmiče, uskače, zagleda, i smije od muke, jer nemoze da vidi koliko sam visok, jer je u njoj metar i žilet. Preporučih joj da na stolicu stane — Ali nehtijede.

Uvijek cirkus u vezi moje visine, samo radi ovakvih situacija ne bih volio da sam ovako visok. Scene neke uvijek. Uglavnom, sada mislim da znam koliko sam visok.
Metar i 112.

Nakon nekog malo dužeg vremena, evo i ja se vratio, sada u mono…

Prvi pokušaj (1′32″)..