Sjećanje na djetinjstvo, u debelom hladu, na obali ispod smokve uz žubor vode i zvuke cvrčaka
Trenutno pregledaš artikle označene bus.
Slučajno vidjeh sliku ove animacije sa naslovom “Kiwi”, kontam lijepa kompozicija boja, tek kada kliknuh, vidjeh da je animacija. Tek kad je vidjeh, baci me u razmišljanje.
Čežnja jednog kowija, ptice koja ne leti, ali se trudi.
Pročitaj ostatak posta »
Juče u busu sjedim i malac neki u kolicima sjedi, cucla cuclu i zagleda šta se dešava oko njega. Ono poslovno se malo nasloni na ivicu kolica, zvrlja okolo, gleda kroz prozor i tako to.
Ništa posebno, osim što je ozbiljan i poprilično miran. Nema avaza iz njega, valjda radi cucle — sve do jednom.
Ulazi djevojka, onako povisoka, vitka, duga tamna kosa, ljetno obučena, ali prikladno. Sjeda nasprem malca i samo mu vidiš kez od uha do uha.
Kontam, vidi ga, ni par godina nema, ali već zna šta valja… Šta ćeš, instinkt je instinkt.
Ali to nije tu završilo, djevojka je nakon par stanica pošla da izađe, a on izvadi cuclu iz ruke i nešto joj govori i maše drugom rukom, dok se kezi …
Ne uslikadoh kralja jučer, ali evo da čitav svijet zna kako izgleda momčina od možda dvije godine…
Nije toliko simpatičan danas bio, valjda mu nedostajala djevojka od juče..
Sjetih se kada sam kao mali išao u posjetu kod nene i dede, maminih roditelja, pa bi se vozio Bregava Trans autobusom. Bilo bi užasno vruće, osjetio bi se čudan zadah u autobusima, valjda od ljudi što su se znojili, one stvari sto bi nosili pa čak možda i povraćali. Ali šta mi je najviše ostalo u sjećanju, pa čak i uzrečica je, način na koji su šofer i kondukter komunicirali kada treba stati na sljedećoj stanici, a kada ne.
Sada u moderne dane, autobusi imaju “stop” dugmad, ali to nije tada bilo. Pa bi se na vrijeme trebalo spremiti i nacrtati na zadnjim vratima, gdje bi kondukter čekao. Malo prije stanice, nekih 200 metara prije, on bi se dreknuo, “ima izaći!” …
Stara dobra vremena.
Najnoviji komentari