Pričam ti priču

You are currently browsing the archive for the Pričam ti priču category.

privacy

Kao prvo, gorivo je spalo više od krune manje više preko noći, pa sam napunio rezervoar (je ova riječ smiješno izgleda). Ali dok sam došao do benzinske, uzimajući skraćenicu kroz jedno naselje, koje se zove “Gradski-šumskiput”, skontao sam da bi se ime trebalo promjeniti. A zašto, i u šta, slijedi…

Pa, vozim ja tako, glavnom prometnicom kroz naselje, i ispred mene se uključuje neki tatica, i promoravam me da kočim. Da bi, skrenuo sljedeću ulicu lijevo, koja se naravno nalazi 30-tak metara niže. Opet me primorava da kočim. Ok, ništa strašno. Idem dalje, nekih 200 metara niže, neka se baba uključiva opet ispred mene, i opet moram da kočim kako je ne bi pokupio. Naravno i njoj se žuri da skrene u sljedeću ulicu. Ali ne ona neće lijevo, ona će naime u sljedeću ulicu desno.

E sada se ja pitam, gdje se tome narodu žuri toliko da nisu mogli saćekati tih nekih 5 sekundi dok ja nisam prošao? – Ne što sam ja, neko ili nešto, nego što voze ko kamikaze. Niti gledaju lijevo niti desno pri uključivanju.

I s toga, od sada pa na dalje, će to naselje da se za mene zove, “Kamikazno polijetanje”. A naravno, svi koji znaju imalo o kamikazama, znaju isto tako da istima ne treba slijetanje. Jer im je zabranjeno bilo da se vrate iz “lova”.

E da mi se sve to začini, kada sam izašao iz naselja, vozi neka teta ispred i vidim nešto joj lampera sa lijeve strane, pogledam bolje i vidim da nije zatvorila poklopac od goriva. Sigurno je i ona gorivo sipala na pumpi. Ali važno je da ona priča na telefon dok vozi.

advertise

Tags: , , , , ,

Pisao sam ranije o BH Airlines ovdje, i evo opet pisem.

Ovaj put se nije meni licno desilo, ali tetki jeste. Letila je danas sa avionom, i let je “direktan” ali oni u BH Airlines ne znaju izgleda znacenje rijeci “direktan” …

Let se odvija Kopenhagen – Sarajevo, via Gotteborg. E sada let isto pise da traje 2,5 sata. Ali oni ne znaju ni racunati izgleda. u 13.30 polijetanje i slijetanje u 20.45, nije 2,5 sata. Ali to je valjda sto se cekalo 5+ sati u Gotteborgu.

Ja zadnji put kad sam letio sa njima, problem je bio da su izgubili red na pisti, i stoga poceli da kasne, dok se nije rupa u polijetanju ukazala gdje bi njih mogli nagurati. Pitanje je sada, sto se to ne desava i drugima? Ja nikada nisam letio ni sa jednom drugom kompanijom gdje cekas satima da poletis, jer si izgubio red. Pogotovo ne na aerodromu velicine Gotteborgskom.

Ali vazno je da su oni lovu cuknuli. A meni je vazno da na ovaj nacin pisem o njihovom nacinu rada. Sve dok ne skontaju da ovako nece dugo moci.

Kao nastavak na prijasnji post, ostao sam duzan obavijestiti o novim informacijama u tome slucaju. Pa nema puno informacija, nazalost.

Pokusavao sam stupiti u kontakt s nekim odgovornim 3 sedmice svaki dan skoro zvao, ali kao da neko koristi tamo telefone te. Na kraju sam napisao zalbu na direktora prodaje, koja je zena bila, i ona mi se kao prva profesionalno javila i ispricala. Kao i objasnila situaciju. A to je, ustvari da su oni mala kompanija i da oni tu nemogu nista.

Jadni oni, bas mi ih zao, veliki se guraju i smatraju ih kao zadnja rupa na sviralu. Evo me placem koliko mi ih je zao. I koja samo nepravda prema jadnim njima.

Da su posao obavljali profesionalno, siguran sam da im niko ne bi imao pravo reci ili uciniti nesto da bi satima cekali na take-off. Vec se tu radi o balkanskom fuseraju.

Uglavnom, dirketorica me savjetovala da napisem pismeno zalbu (po treci put) i kako ce oni cim dodje u zakonskom roku da je procitaju (pa bace vjerovatno) i obavijeste me.

Pa eto, sada je bilo 3 mjeseca, ja jos nista cuo nisam. A zakonski rok je koliko mi se cini 14 dana. Bice da bas ne znaju brojati.

blog

Tags: , , , , , , , ,

home
jobs

Jučer sam se tako razočarao, da prosto ne znam kako da opišem osječaj. Svaki put kad putujem na odmor u Bosnu i Hercegovinu, prisjećam se predhodnih, loših, iskustva što sam imao. Ali opet se odlučim i ponudim im novu šansu.

Moje razočarenje se svodi na to, da prosto nemogu da povjerujem da ljudi tako misle i mogu da vode posao. Znači, letim iz Kopenhagena za Sarajevo, i koristim BH Airlines od kada su etablirali liniju. I prije sam koristio Air Bosnia.

Dok je ova zadnja bila pod bankrotom, i ova prva nije nastala i otvorila linije iz Skandinavije za Sarajevo, koristio sam šta sam stigao da bi došao do Bosne i Hercegovine avionom, kao prevoznim sredstvom.

Letio sam sa Lufthansa, Austrian i sa Malev, čak i sa JAT. Ni jedna od ovih kompanija nije imala odnos prema svojim putnicima ili klijentima kao BH Airlines.

Pri polijetanju iz Kopenhagena za Sarajevo u julu mjesecu, čekamo u avionu 80-90 minuta. Niko ništa ne zna. Stižemo na destinaciju 2 sata kasnije nego planirano.

U redu, može se desiti da je neki tehnički problem ili logistički bio, pa se kasnilo. Ali šta ne mogu da shvatim niti prihvatim, je ovo što mi se desilo u povratku. Tj. jučer.

Let iz Sarajeva za Kopenhagen na svim informacijskim mjestima piše da je u 09.45. Kao što i u nas na kartama piše. Ustajemo u 4 sata ujutro, da bi se spremili i stigli na aerodrom sat vremena prije leta.
Stizemo na aerodrom oko 08.30 i vidimo da nema leta za Kopenhagen u 09.45.
Ima let za Kopenhagen u 12.30, ali ne piše da kasni X minuta. Nego jednostavno tada leti. Na šaletu BH Airlines pitam šta je bilo sa letom u 09.45, djevojka se čudi kao što nismo informisani bili. Ok, prvo kontam nisu iz nekog razloga mogli mene da kontaktiraju. Ali vidim da se narod skuplja i da svi trebaju na taj let da idu. Svi se čude, i niko informisan nije bio. Dok tu u masi stojim i pričam sa drugim putnicima, čujem da djevojka sa šaltera informiše neke druge, da je ovaj let promjenjen već 28. jula. Znači, deset dana niko nije našao shodno da nas informiše ni pismeno ni usmeno o izmjeni leta. Let je pomjeren za skoro tri sata bez da je neko kontao, možda bi se trebalo obavijestiti. Možda ne bi bilo loše reći našim dragim klijentima/putnicima da smo mi (tj. oni) pomjerili let za tri sata.

Pošto sam platio krvavo kartu, želim da pričam s nekim nadležnim organom, ali gospoda ne rade, jer je nedelja. Naravno, nedelja je i čitav svijet je stao. Zamisli ne daj bože da se katastrofa neka desi, ovi bi to sigurno u Dnevnom Avazu čitali, ali tek u utorak ili u srijedu.

Na aerodromu mogućnost odlaganja prtljage također ne postoji, i ako vide da se skupilo naroda koji će tu da čekaju 3 sata. Niko ne nudi ni piće ni hranu. Tek nakon dva sata kada sam im dosadio vjerovatno da želim pričati sa direkcijom ili bilo kim nadležnim, dolazi neki gospodin koji nam nudi kupone za piće.

Nije mi do kupona, želim više od toga. Lijepo je i piće da ponude, ali to ja nisam trebao da tražim niti čekam 2 sata na to. Greška je njihova, i to su znali, ali su se ušutjeli neće li neopaženo proći. I onda im trebalo 2 sata da skontaju u kakvoj su situaciji.

Nemogu da vjerujem da nisu u stanju bolje situaciju da kontrolišu. Većina ovih putnika sigurno neće više letjeti sa BH Airlines, ako ne dobiju neku vrstu kompenzacije. Ja znam lično za sebe, da neću više nikada kupiti kartu za BH Airlines, ako ne dobijem zvanično izvinjenje i kompenzaciju za kartu. Ja sam za taj let i dvije karte platio više od 2300 maraka. Da sam ja to platio nešto malo, kao low budget produkt, pa me ne bi čudilo tada.

Za ovaj novac, sam isto tako mogao sletjeti u Zagreb i šofera platiti da me vozi za Hercegovinu, prije bi stigao nego letjeti sa BH Airlines direktno Kopenhagen – Sarajevo.

Čak što više Split ili Dubrovnik su još povoljnija opcija, ali eto uvijek izaberem bosansko-hercegovačke kompanije, kako bi podržao njih kao i državu.

Ali ovi očigledno kao ni država nemaju obraza niti volje da rade svoj posao kako treba. Pa im je sve ofrlje.

Žalba je već poslana direkciji, i sada čekam odgovor.

information

Tags: , , , , , , , , , ,

site-map

Pricam sa kolegom danas, o nekom problemu koji treba da rijesi iz skole. Pokaze mi podatke nekih firma koje treba da organizuje, i neke analize napravi. Kaze da ja pogledam pa da ja to profesionalno napravim. Jer sam mu prije pomagao oko nekih stvari, pa je valjda jako zadovoljan bio.

Pogledam sta je vec do sada uradio, i vidim da je uradio sve u MS Excel. Podaci su organizovano u tabele gdje se ja prosto ne mogu snaci. Meni nikakve logike to nema, ali vidim da je to njemu logicno. Uglavnom, ima neki sistem tu, koji se bas ne skalira najbolje ako format podataka nije uvijek isti. Cim postoji nesto ekstra, polomi se sistem organzacije, i onda uvijek mora revidirati sistem, dodavati ovo ili ono i zavrsi sa tabelom gdje postoje rupe i treba ti nekad vise stranica listanja kroz prazne podatke da bi naletio na nesto.

Read the rest of this entry »

privacy

Zove me čovjek da mu pomognem instalirati novi printer. Kupio neki HP printer, wireless printanje podržava i fazone, i čovjek ne zna instalirati. Došao ja kod njega, nadajući se da će to biti posao od maksimalno pola sata, jedan sok i kući sam opet. Ostao sedam sati instalirajući — I opet nisam instalirao.

Čovjek ima naravno HP laptop, HP printer, Windows Vista, dolazim ja nabrzaka preletim “Brzi vodič”, vidim da nije od nekog posla podeska, i zagrnem rukave. Obrni, okreni — Neće.

Skontam da je neka greška do Windows spool servisa. Ali nemožeš je popraviti bez re-instalacije sistema. Ni tada čak ljudi nisu imali svi uspijeha u popravci. Tek nakon formatiranja diska su neki raportirali uspijeh. Pošto je ovo HP i Microsoft, oni su škrti bili napraviti DVD i poslati ljudima sa kompjuterom, nisam imao drugog izbora nego da se čačkam sa kopijom koju su ostavili na disku. Koja ti daje mogućnost vraćanja na neki datum, ali samo mjesec dana unazad, i vračanje na fabričko stanje kompjutera. Ni jedna opcija nije dobra, jer ova prva nema nikakvog efekta kada čovjek ne zna kada je greška nastala u spool servisu, a ova druga, izgubi čovjek sve podatke.

Nakon više od 5 sati restartovanja ovoga onoga, čačkanja po recovery console, i registry ključevima, ja uvijek na istom. Čak sam izbrisao na kraju spool service, u nadi da će Windows da koristi onaj svoj čuveni “restore” funkciju kada neki od vitalnih datoteka’postavki koruptna. Ali to očito služi samo kada se virusi žele zadrzati u sistemu po svaku cijenu. To ne radi na spool servisu, jer kome još danas treba printanje. (sarkazam)

Odustanem od toga svega, u torbicu zavirim kao Sport Billy i izvadim Ubuntu CD. Ubacim ga u kompjuter, restartujem, sačekam 5 minuta dok se sistem podigne sa CD-a, otvorim OpenOffice tekst editor, i napisem “test”. Odem na Print dugme, on me pita da izaberem printer, kazem da je mrezni printer, i on ga traži 10-sekundi, izbaci njegov novi HP printer. Izaberem ovaj printer, i 10 sekundi kasnije izašao papir sa tekstom “test”. Tako jednostavno, još sa CD-a čak.

Isti slučaj kod tetke neki dan. Zove me ujutro, žali se neće Windows 7 da printa. Ona ima multi funkcionalni printer, kopier i skener. Kad sam to instalirao prije pola godine, sjećam se da sam večerao, popio sok, i kolač pojeo, dok sam čekao da se instalira software i driver za printer.
Ovaj put uopšte to vrijeme nisam želio da trošim, restartovao kompjuter, i pokrenuo ga u Ubuntu, jer sam ovaj dan predvidjeo prije pola godine. Da, instalirao sam bio Ubuntu još tada, jer sam znao da će doći dan kada će Windows da zariba. Ušao sam u Ubuntu, podesio ga da bude glavni sistem. Upalio printer, otvorio dokument koji ona treba da printa, i … naravno, našao je njen printer, kao i skener. Bez instaliranja drivera bez zafrkancije oko .NET framworka bez ovog bez onog. Sada mi je tetka Linux korisnik. Moraću joj t-shirt kakav kupiti. “Ubuntu chick”.

No nazad na onoga tipa sa početka, on se još uvijek čudi što Windows neće. A ja nemogu da mu objasnim a da ga ne ponižavam i 90% otalog svijeta koji se još pati na tome jadnom operativnom sistemu.

Ljudi Ubuntu je sasvim zreo za vas, ali je pitanje sada, jeste li vi zreli za njega?
Ćak sam i jednoj djevojci intalirao neki dan Ubuntu. Žalila se već duže vrijeme oko kompjutera kako je spor i ovo i ono, ubuntu radi duplo brze od Windows XP na njenoj mašini. Moram da priznam da je mašina spora i u Ubuntu, ali ne kao u Windowsu. Windows je prosto nemoguće koristiti, jer zaboraviš šta si kliknuo dok on to odradi. Sada je zadovoljna i ona kao Ubuntu korisnik. E vidiš mogao bi njoj za rođendan kupiti t-shirt. :D

Faktički, od sada, poklanjam svakome Ubuntu CD za rođendan.

advertise

Tags: , , , , ,

Neki dan sam se pitao baš ovo, “šta sada moram da uradim?” — Malo ko od poznanika je znao konkretan neki odgovor koji je bio od pomoći. Fino je to da nikome nije trebalo to, i želim da nikome i ne treba. No jedno su moje želje a drugo je realnost.

Razlog svemu ovome, je taj da nema nigdje, ili ga ja barem nisam uspio naći, vodič šta i kako u slučaju smrti u kraljevini Danskoj. Pa s toga, odlučih da napišem nešto o tome, ako se neko nađe u situaciju u kojoj sam se ja toga dana našao da ima barem neku ideju o procesu. Šta gdje i kako. Ja sam od institucija imao vrlo malo pomoći. A možda se radilo o sreći. No bilo kako bilo, morao sam sve sam da skontam baš taj dan.

13. aprila 2010, umro je moj rahmetli babo. Pošto nikakve želje direktno nije ostavio, mi smo kao preostala familija ostali sa odgovornošću da odlučimo gdje da ga zakopamo. Odlučili smo da bi jedino ispravno bilo da ga sahranimo u njegovom kao i našem rodnom kraju — Stolac. Ali, je ostalo neriješeno, kako to izvesti.

Bili smo član Bosanskog Kulturninog Centra (islamske zajednice) u Danskoj, džemat Kopenhagen, koji su bili od malo pomoći. Nisu nam dosta toga znali objasniti, čak su nam i neke pogrešne informacije dali. A i ono što su nudili, bilo je sve po našim leđima. Da smo uzeli njihovu pomoć oko opremanja mejita, morali bi sve sami da organizujemo i sredimo papirologiju, kao i transport. Odustali smo od njih, jer u tim trenutcima čovjek nema živaca niti snage da trčkara i sređiva sve papire sam, oni taj servis očigledno u članarinu nisu uključili. Tokom dana je i rodbina neka došla, pa su se i oni bacili u istrživanje. Kako su oni svoga rahmetli oca zakopali prije 10-tak godina mogli su nam pomoći sa nekim savjetima. Došli smo do jednog hadžije iz Svendborg-a, koji je bio voljan bio da opremi mejita i džennazu klanja. Također smo došli u kontakt s  jednim čovjekom koji se bavi transportom mejita, kao i organizacijom čitavog procesa. Od jako velike pomoći su nam bili, bilo to da se radi o praktičnoj ili moralnoj pomoći. Stvarno prekrasni ljudi, a da se ne priča o profesionalnosti. Islamska zajednica ili kopenhagenški džemat bi se trebao nešto naučiti od njih.

Posljepodne toga dana smo nakon više sati čekanja u redu i izbacivanja sa veze, stupili u kontakt i sa ambasadom Bosne i Hercegovine, koji su također preporučili istog čovjeka za transport i organizaciju. Od neke velike pomoći nisu ni oni baš bili, jer faktički ne možeš u kontakt doći s njima, čak nemaju ni hitni broj na koji bi se moglo pozvati u bilo koja doba dana/noći. Kada napokon stupiš u kontakt, imaš osjećaj da te se žele što prije riješiti. Imaju svega jedan broj na koji se može zvati. Za konzularna pitanja je otvoren samo od 13-15 sati, a prije toga, se uopšte ne javljaju na telefon. Čekaš po pola sata dok telefon zvoni, i na kraju te samo izbaci. Ili se i ovdje radi o sreći?

Objaviću imena osoba koje su odgovorne za spremanje i organizaciju ovoga svega, čim dobijem dozvolu od istih, da mogu objaviti njihova imena i eventualno druge informacije. Vjerovatno neće imati ništa protiv toga, ali red je da upitam.

Sami proces

  1. Kontaktirajte organizatora, on će vam reći sve što ću i ja ovdje, čak i više. Oni će objasniti šta je potrebno da vi učinite a šta će oni da učine za vas. Oni se brinu za svu papirologiju/dokumentaciju, samo neke od stvari će te vi morati da im dostavite.
  2. Moraće te kontaktirati i danskog bedemand, koji će da sredi sve potrebne papire oko transporta preko granice. Smrtni list i mrtvački pasoš, sa ovjerom od ljekara (embedslæge)
  3. Ako je umrla osoba još uvijek bosansko-hercegovački dražvljan, kontaktirati ambasadu našu u Kopenhagenu.
  4. Ako je umrla osoba danski državljanin, onda se treba dozvola izvaditi da se posmrtni ostaci mogu zakopati van Danske. (O ovome ne znam puno, jer je moj rahmetli otac do zadnjeg dana insistirao da ostane državljanin Bosne i Hercegovine. Ali organizator će i to objasniti, šta i kako.)
  5. Sprovodnica – link na BiH ambasadi u kraljevini Danskoj
  6. Potvrda o mjestu pokopa treba da se dostavi u ambasadu BiH u Kopenhagenu. Potvrda se izdaje od islamske zajednice u mjestu gdje se mejit sahranjiva. Suština potvrde je, da naznači da je umrloj osobi obezbijeđeno mjesto trajnog prebivališa.
  7. Pasoš dok je osoba živa bila. Potrebno odnijeti u ambasadu da se poništi i zavede u knjigu mrtvih. Ovo organizator čini, jer svakako ide na ovjeru drugih papira potrebnih za transport.
  8. Napraviti punomoć sa potpisom osobe koja prijavljuje smrt, da organizator/šofer može u vaše ime da obavi te poslove, kako bi se vama olakšala papirologija. Nije uvijek potrebna, ali ipak od viška glava ne boli.
  9. Spremanje mejita će najvjerovatnije organizator da ugovori sa mrtvačnicom ili slično, ovisno gdje će se mejit opremati. Osobi koja će opremati mejita, će biti potrebne dvije osobe da pomognu oko spremanja.

To bi bilo to, za sada. Ako se dosjetim još nečega naravno dodaću ovdje. Sretno kome god ovo bilo od pomoći.

Moram i ovo reći

Žalosno je da ja ovom prilikom moram zamjeriti nekome, ali stvarno sam razočaran nivoom informacija koje naše institucije raspolažu i dijele. U ovakvim barem situacijama bi se trebalo moći savjetovati osobu šta i kako da čini, bez da zvuči kao da je osoba dosadna ili da se nema vremena za takvo nešto. Jer osobe koje kontaktiraju, bilo to, ambasadu, ili islamsku zajednicu, ne zovu iz neke dosade već iz potrebe. A njihov je valjda posao to da pomognu. Ili sam ja pogrešno skontao čitavu poentu ambasade kao i islamske zajednice? Ne moraju oni imati, recimo, osobu zaposljenu za to i da je telefonski dostupna. Ali bilo bi fino kada bi, recimo, na internet stranicama, istih organizacija, bilo nekih informacija gdje se može pročitati, šta i kako u slučaju ovoga ili onoga. Kako se postaviti i koga zvati.

Na netu sam također tražio pokopna društva i slično, i našao sam neke, samo ne za Dansku ili Skandinaviju. Ni njihove stranice nisu bile nešto opširne sa informacijama, ali je važno da se cijena vidjela. Kao da je u tome trenutku cijena i važna. Dao bih vam €500 više da me je neko uputio iz prve na pravi put ili da sam mogao pročitati nešto više o procesu.

Eto neću više, dosta za sada.

blog

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,

home
jobs

« Older entries

information
privacy