Jutros, tačnije oko pola jedanaest, dok pravim doručak, upalio sam neki naš radio da slušam. I taman što sam se uključio, počinje neka emisija, nešto sevdah, i ispunjavaće muzičke želje. Ali odma iza toga uvoda, naglašava da se radi o muzičkim željama sevalinke.

Ja se u tom momentu pitam, zašto je to potrebno naglasiti, ako se već naziv emisije zove nešto oko sevdaha. Ali nakon drugog poziva sam dobio odgovor na svoje pitanje. Zove tip, i želi da mu se Šaban pusti.

Ja nisam sada nešto posebno muzički obrazovan, a nisu biće ni ostali, pa dopuštam sebi da komentarišem i reagujem na ovaj način, ali ja sam mislio, da Šaban nije sevdalija.

Isto tako, sjećam se slične situacije, sjedim i slušam tako ujutro radio neki, mislim da je bio Radio Kalman, i weekend je, pa su neke vijesti gdje obaviještavaju informacije oko policije predhodnu noć, koliko je intervencija bilo i tako to. Nakon čega dolazi stanje na putevima, i tu speaker govori, da su putevi glatki i da se pazi kod preticanja. Kontam, zašto je potrebna ta informacija? Zašto se naš narod mora o banalnim stvarima obaviještavati i upozoravati.

Ali siguran sam da je imao razloga to reći. Jer sam vidio kako se vozi i pretiže dole. Dole prestizanje nije mogućnost, već pravo. Ulijeće se izlijeće se kako kome prahne, pa ti koći, jeste nekoga briga. Smiješno i žalosno u istu ruku.