Opet se čudim malo

Žvoni telefon, i javljam se.
Vidim da je kinez ili japanac, ili neka sorta tamo od azije.

Žali se da je hladno u sobi. Objasnim da ima kontrolni panel gdje može podesiti da puše topao ili hladan zrak iz ventilacije. Tj. kao neka vrsta air-condition, ali nije. No nije važno to sada za priču.

Zamolim ga da okrene na toplo i na maksimum, i da sačeka 20-tak minuta, dok se soba ne zagrije ili barem počne grijati.

Zvoni telefon opet, vidim da je opet ista soba, prošlo je, samo, 5 minuta od našeg razgovora. On kao nanerviran jer soba još nije vruća. Opet fino kažem da će ipak morati malo duže da sačeka da se zagrije, jer nemože istog trena.

Opet telefon zvoni par minuta kasnije, i opet ista soba. Ovaj put je plaho ljut, i odlučim da ga je lakse prebaciti u neku već topliju sobu nego se mučiti s njima pola sata dok mu se soba ne ugrije. Jer nije mu ni bog zna nešto engleski dobar. A ko će ti ga znati kako grijanje radi u Japanu.

Odnesem mu novi ključ, pokažem gdje je nova soba, i odlučim da vidim ako radi grijanje ili ne. I grijanje radi. Ali vidim da odnekud puše frišak vjetrić.

Pogledam prozor, kad vidim da je prozor otvoren. Pa dobro, sada moram goste i pitati očigledno da li pokušavaju zemaljsku kuglu da zagriju ili samo sobu.