Ko nema u glavi ima u nogama

Dolazi djevojka, i smješka se onako stidno i tiho izgovara, jel imate kondom? Onako malo iznenađen pitanjem, pokazivam rukom, na shop, da može tamo da kupi.

Onako sva nekakva zbunjena, vidim ne može da nađe, odem i pokažem joj gdje se nalazi. Tu skontam isto da nema ni obuču na nogama. Neugodna situacija skroz, pita koliko košta. A ono da bruku još veću napravi, paket košta 69,- kr.

Onako kroz osmijeh kažem, 69. Ona se izgleda još više zbuni, jer ne zna sada ni pare prebrojati. Kaže da nema dovoljno, iako ja vidim da ustvari ima. Ponudim da stavi onda na račun od sobe.

Na šta ona odgovara, da se ne sjeća broja sobe. Kontam ono, ok, nije frka, kako se prezivaš, nači ćemo sobu.

Kaže ne znam ni to. Tu se malo zabrinem, ali ona brzo doda, da ne živi tu, već da je došla u posjetu sa našim gostom.

Kažem joj da ima ipak novaca dovoljno, i uzmem ono što mi je potrebno. Nakon čega ona ode, da se zabavlja.

Ali ne ode daleko, vraća se ubrzo i još stidnije ovaj put pita, da ne može u lift uči. Lift se aktivira karticom, koju gosti samo imaju.

Aktiviram joj lift, i spremim je gore, ali ona uskoro opet dolazi, ovaj put sva crvena i sakriva rukama lice, od stida. Ne sjeća se sada ni broja sobe. Ni imena se ne sjeća ničega.

Tu prizna da je malo pijana, i da je došla sa nekim našim gostom koji ju je pokupio u nekom baru. I da je pravo sladak, ali to meni ništa ne pomaže. Ne pamtim imena i face 800 ljudi, koje vidim na 2-3 minute. Na njenu žalost.

Naime, ostalo joj je sve u sobi njegovoj. i cipele i neka odjeća, i telefon, i novčanik, i ključevi. Nemože čak ni kući doći.

I na kraju je morala momka zvati, da dođe po nju ili da vidi ako će platiti taksi.

Pouka ove priče je, pamet u glavu sine!