Dok sam klinac bio, još prije rata, sjećanja na Stolac u ljetnom periodu su bila, sretna, i mirišljava. No poslje rata situacija u Stocu je slična paklu.
U Stocu sve gori na suncu, zemlja čak i po noći zrači toplotu od 30+ stepeni celzijusa. Kamen, kotlina i nedostatak vode u večini grada, ne pomaže situaciji.
Na tome ćelopeku i rijeka Bregava skoro da presuši, može se reći da se pretvori u neki malo jači potok. Djelimično što se njen izvor zloupotrijebljava/eksplotira, djelom nedostatka padavina u ljetnom periodu.
Godina je dvije-hiljade-sedma i u Stocu, gradu koji ima javni vodovod već vjekovima, nema vode zadnjih 15 godina. U Stocu vrijeme nije stalo, u Stocu vrijeme unazad ide.
Vlasti u Stocu, nisu zainteresovane za napredak, već za očuvavanje stranačke stolice.
Sjetih se poslovice, “i žedna preko vode prevesti” — pored modre rijeke, narod nema vode.
Ne idem tako često u Stolac, svoj rodni grad, iz više razloga. Postao mi je stran, ljude ne poznajem, svi su se promjenili, odrasli, odselili, doselili, umrli, a grad Stolac je postao Grad zombi — mrda se još, ali je mrtav. Svake, čini mi se predstupne godine, odem dole, i ništa se promjenilo nije. Ne vidim razloga uopšte ići, jer svaki put kad odem, ne doživim nikakvo zadovoljstvo, samo patnju i ogorčenje.
Ovog ljeta opet planiram otići dole, najviše idem da pomognem starom ostvariti neke planove oko kuće, jer o tome priča po čitavu godinu. Sanjari valjda još čovjek da tu ima neke perspektive. Neću da mu snove kvarim, planira svoje zadnje dane provesti dole, samo mislim da nije svijestan da će ti dani puno duži da budu, a biće ih znatno manje, u situaciji u kojoj se Stolac nalazi. Ali valjda će mu duša na mjestu biti.
Život je… *#%!
Tagovi: balkan, bih, bosanski, bosnian, Bregava, celopek, civilizacija, drustvo, egoizam, ekologija, ekonomija, hercegovac, historija, ironija, istina, Nostalgija, perspektiva, prevara, Stolac, zivot
-
Eh……
Sta da ti kazem sad na ovo tvoje razocarenje…..
Ali eto ti imas taj svoj zivot tamo daleko od svog rodnog grada i ne vidim u stvari da bi te nesto moglo vezati za taj grad osim vjerovatno te oceve ljubavi prema Stocu i tog sto ti na rodnom listu pise mjesto rođenja Stolac
Ali na srecu u Stocu imamo mi koji volimo ovo nista, i kojima je neimanje vode normalna stvar ( naravno da nije normalna ali postane sastavni dio zivota), i koji svojim bićem u Stocu pokusavamo utjecati na tok stvari, jer sama cinjenica da smo u Stocu kvari planove onima koji cuvaju svoje stolice……..
I koji uticemo na to da se u Stocu dese promjene pa makar one tebi i ne bile vidljive, ali mi ih osjetimo, jer ne ocekujemo cuda nego i taj jedan korak naprijed,a tri nazad za nas su napredak.
Jednostavno….
Jer zivot jeste ….*#%, Ali i to je zivot, i treba ga kao takvog prihvatiti.
S postovanjem -
Ne znam sta ocekujes? da ce sve biti kao sto je bilo? Pa covjece, normalno je da su se ljudi promijenili, odrasli, umrli…Zivot ide dalje!! Jedino je pitanje imas li ti volje upoznati nove ljude, upoznati novi Stolac. Kakav takav, to je nas grad, nasi su to ljudi.. ogorceni, ali oni isti Stocani, sirom svijeta po mnogo cemu poznati, mnogima dragi, voljeni, a kruti i svoji, kao kamen zagrijan na tih pisljivig 30 stepeni celzijusa…. Ne mogu da vjerujem da ti sad i vrucina u Stocu smeta.. pa poznata je izreka: u Stocu, ko u loncu
Ali sva sreca, ima nas koji svim svojim bicem zivimo za taj i takav Stolac.. Najlakse je dici ruke i otici. Stisni petlju pa se bori za opstanak! Mozda ces pomisliti da i ja kenjam sa distance, ali ipak u Stolac rado idem, radi smiraja svoje duse, zato sto sam tu svoja na svom, kako se nigdje drugo niti jedan Stocanin nece osjetiti, ma gdje bio i sta radio…
Daj Stocu drugu sansu! jer on to zasluzuje -
Ne radi se tu samo o promjeni ljudi i grada, niti o vrućini, to su najmanji problemi, ali su značajni i uočljiviji kada nisi tu svaki dan. Već kada dođeš jednom godišnje na par sedmica, pa možda očekivaš nešto, a dobiješ ništa ili jako malo. Jedno što jako poželim je da se mogu istuširati a da nemoram sipati sam vodu po sebi… — Pa čak ni vode ne dobiješ.
O tome se radi. Stočani se jesu navikli na situaciju, ali je nemozes nazvati normalnom. Nije normalno biti više bez vode, niti je normalno živjeti u loncu. To vremensko doba je prevazišlo te krajeve već jednom davno… ali očito opet se vraća…Može se reći da smo mi u Bosni i Hercegovini pronašli vremensku mašinu. Mi se idući naprijed vraćamo nazad.
Meni ta borba koja se svodi, na jedan korak naprijed a tri nazad, ne izgleda kao borba već kao uzaludni trud. Jer šta god ljudi da učine ili pokušaju, političarima se jebe za tim, njima je važno stolicu da imaju, i da pune džepove svoje.
I dajem Stocu šansu svaki put kad dođem, ali kao što rekoh, kada čovjeku nije ugodno negdje, onda mu nije ugodno. Možda sam ja samo postao bezobrazan u ovome bijelom svijetu, ali tako mislim i tako se osjećam.
Evo pitanje za ove što su u Stocu čiavu godinu, da li se išta dešava oko vodovoda? Kada opštinske vlasti imaju projektiran završetak radova na vodovodu? Imaju li uopšte išta projektirano?
-
Koliko znam, za sad nema nekih planova oko vodovoda. Ne znam bas mnogo, ali bih vjerovatno u komsiluku cula da se treba nesto praviti
:-).
Cisto sumnjam da o tome imaju nekih planova u bliskoj buducnosti. Nesto su radili prije 2-3 godine, i tada je jedan dio mahala dobio “malo vise vode” i to je to. od tada ne znam da imaju nesto u planu -
Čestitam na komentaru Nihade,
mada mislim da nisu u svemu baš u pravu. Ide Bosna i Hercegovina brže od tih tvojih koraka…sporo duduše ali gura. U Stocu je najteže, samo daleko gore i strašnije je u Srebrenici, Foči.
Ali da je Stolac zaboravljen i od vlasti i od svega to je gola istina. Njega još drže stočani, entuzijasti, drže ga oni što su se vratili, a vratili su se jer nisu imali nigdje nego u Stolac u svoje na svoje, i dok je njih bit će Stoca i krenut će se ako Boga brže i više.
Ljeti je Stolac grad koji miriše na onaj grad prije rata, kratka opsjena ljeta i stolačke dijaspore…a šta zimi kada su svi otišli u “svoje” Norveške, Danske, Njemačke, Amerike…ostaje čemer i jad, bura, studen, i čekanje ljeta…Stolac mi pomalo liči na mali dalmatinski dobro uštiman grad koji ljeti živi i buja od naroda i mladosti…i kad ljeto prođe svi navuku kapke na prozore i povuku se u duboki zimski san. Volila bih da nije tako, ali šta će mo.
Lada -
Dobar primjer to sa dalmatinskim gradom. Jedini period kada Stolac živne, je u ljetnom periodu, kada dijaspora dođe.
7 komentara
Komentari za ovaj post (RSS)
Trackback link: http://bregava.com/2007/07/06/stolice-se-cuvaju-u-stocu-i-reflekcija-na-jebenu-situaciju-u-gradu-zombi/trackback/