Taksi

Vozim se neki dan u taksiju, pita me sofer odakle sam, kao ono po naglasku mi vidi da nisam danac. Kazem da sam iz BiH, a on ufati pricati kako zna neke bosance i tako to. Pita me ako znam Enesa Begovica. Kontam, zvucim mi poznato, kad mi pade na pamet, da je to onaj pjevac neki.

Reko, ne znam ali cuo sam za njega. Na sta on odgovara, da slusa njegovu muziku. Ja ono kontam, puca mi suplju, konverzacije radi. A posto ja ne slusam turbo ni tako ta naprdica, nisam zelio ni da mu znanje testiram, pa samo ono neutralne odgovore dajem. Kad se on naginje i ceprka po ladici. Kontam sta radi covjek, pazi kud vozis, ne ceprkaj okolo sad. Kad vadi CD.

Upali mi CD, kad ono Enes. Odvrnuo do kraja, trese se sve. Kontam ono dobro je covjece smanji, nisam doso da slusam muziku, samo me vozi od tacke A do tacke B. Prica mi kako ga podsjeca na tursku muziku i bla bla… ovo ono… Raspricao se on tako, ja ga nista ne cujem, klimam glavom i kontam kad ce vise ugasiti ili barem smanjiti.

Meni se opet svasta zna desiti dok se vozim taksijem. Jednom tako usao u taksi, i neki crnac, (ne nije mu Samson ime!) i prelazi macka preko puta, on uzeo ljubiti krst i nesto sapuce sebi u njedra… Ja mu skrecem paznju da je siva macka, a on ce ti meni “Better safe, then sorry”.