Sjedim u vozu, i kao uvijek ujutro kada se vozom vozim, kunjam. Muzika je tu, kapci teški svaki po jednu tonu. Gravitacija me klupča u klupko neko, a sila fizike i moje zapremine to ne dopušta — prosto nema mjesta da se ja opustim i opružim. Ali eto, nađe se neka pozicija, na jednom guzu i naslonim se laktom na naslonjač i utonem u neki san…

I tako ja utonem nekud u san neki čudan, u kojem osjetim da sam ogladnio i sanjam hranu, i od te silne čudnosti sna, osjećam kao da grizem hranu i tu se trznem iz sna… Pogledam ono okolo da vidim jel me ko vidio i jesam li zabalio. Kad ugledah ovako 2-3 metra od mene teta sjedi i šije. Ja onako iza sna, odbacim tu obzervaciju i bacih pogled kroz prozor, kako bi se orijentisao ako sam prespavao stanicu gdje trebam izaći.
Zaključio sam gdje sam, i sada opet švrljam okolo po vagonu, teta mi opet zape za oko. Ovaj put sam zapazio šta to ona ustvari i šije. To je bio njen grudnjak. Pogledam joj na prsa, da vidim jel ga i skinula još u vozu ili šta. Tada tek zapazih kolike grudi ima. Onda mi bijaše jasno i zašto je ušivala grudnjak. Njene grudi su zapravo bile ogromne. A i dobro su se držale, moram da priznam, i ako ih je sigurno grudnjak držao — neki drugi grudnjak, mislim.

Kontao sam uslikati je u akciji, ali kao da je skužila da je kužim, pogledala je u mome pravcu baš onda kada sam pokušao naći način da ju uslikam. Onda sam se sabrao i skužio da bi to ispalo kao manijaški potez. A ja nisam manijak, tješim se.

Jao teta, kako velike sise imate!