U zadnje vrijeme nesto cesto kvocam, ali sta se moze, nije po mom cejfu, pa sam primoran.
Pricacu malo ovako o vise stvari sto me nerviraju.
O cemu se ustvari radi — radi se o tome, da ljudi danas, barem ovi u mome okruzju, nemaju nekih vecih problema o kojima bi da se brinu pa valjda pobjesnili. U danskoj su kao te neke demonstracije bile. Omladina je prije 20-30 godina, ne znam tacno, zauzela ilegalno neku kucu koju su koristili kao “omladinski dom”.
Tu kucu su prisvojili sebi i nisu placali ni stanarinu, ni vodu, ni struju, niti kakve komunalije, koje su, jel, obavezne danas kada zivis u nekom uredjenom drustvu. Prije nekih 6-7 godina je neka organizacija kupila zemljiste na kojoj se kuca nalazi, i ovi vise ne zele omladinu tu. Zele da ruse kucu bla bla, da skratim malo — uglavnom kuca se rusi, ovi demonstriraju i zahtjevaju da im se nadje druga kuca, za koju naravno nemaju namjeru opet placati nista. Niko na to ne zeli da pristane i eto, frka ispala.
E sada se ja pitam, kakvo je to ponasanje i ocekivanja merhameta od nekoga, i ako ti se ne udovolji, ti ces da demonstriras. Prava demokratija mogu reci, nema sta. Svako ima pravo da se izjasni, pa u ovome slucaju izgleda i pocne paliti i demolisati sta stignu.
Djeca po Africi umiru od gladi, od side, u Iraku ne znaju ni oni radi cega, valjda jer su jos zivi, a imaju nafte jos. Po Aziji rade za pisanu dnevnicu za koju mi ovdje ni “burger” nemozemo kupiti. Ovi se bore za kucu da im dzaba daju!
Drugo, neodgovornost ljudi. Ide mi samo tako na neku stvar, kada se neko prijavi boelstan par sati prije radnog vremena. Radim u takvoj firmi, da ako je neko bolestan, onda se mora pozvati neko drugi umjesto toga. Koga ces naci da ga zamjeni u roku od par sati. Valjda ako si bolestan to znas unaprijed, osim u nekim specijalnim slucajevima. Ili, zamjeni smjenu s nekim, osoba A uzme smjenu osobe B, a osoba B ce uzeti smjenu osobe A. Da bi se osoba B prijavila bolesnom u vrijeme kada treba raditi smjenu osobe A. Ili, zamjeni se, pa onda ko fol zaboravi da treba tada doci, pa dodje sat kasnije. Ono kao, smjetnulo se.
I jedna bagatela, vezano sa chat. Vecina IM chatova danas dopusta slanje poruka iz nekog skrivenog statusa. Bilo to “Show as Offline” ili “Invisible”, dobijes poruku i pricas sa duhom. Sta ako ja nisam u mogucnosti istog trena da odgovorim, ako se javim nakon 3 minute, protokol zaboravi na tog duha, i nedopusta ti odgovoriti osobi, jer osoba nije tu. S toga, mrzim i te skrivene osobe, sto ljudi nemogu jednostavno doci online kada mogu da chataju i to je to. Ako ne zelis s nekim da pricas, puknes blok i sikter onda. Upravo mi pade jos jedna stvar na pamet.
Znate one grupne chatove, arghhh, kad te neko pozove u ono sranje, program te i ne pita ako zelis, samo te ubaci tamo. Niti znas ko je ni sta je. Da ne pricam o slicicama. Neki ih bas imaju milion. Toliko ih imaju, da kada pisu normalno, pocnu da se djelovi ili citave rijeci mjenjaju. U nekim slucajevima, kad se rijec promjeni slicicom, i ne znas sta osoba prica. Pa ja to iskljucim ono ko s poslom, prvo sto uradim pri instalaciji chat aplikacija.
Onda imam problem s onim osobama koje imaju rijeci u slicicama, ali kôd za slicicu je neki bas kôd, npr. @34544a. Posto su slicice iskljucene dodje mi kod, u pola recenice, ono ko grom iz vedra neba. Pitas osobu sta je taj kôd, osoba ko izgubljen slucaj, veze nema sta je pitas.
Grrr …
Tagovi: bezobrazluk, civilizacija, drustvo, ekologija, nauka, sirotinja, smijehuljici

Nema komentara
Komentari za ovaj post (RSS)
Trackback link: http://bregava.com/2007/03/08/malo-kvocanja/trackback/