Trka, trka panika, i na kraju skandal

Poruka stiže od radnog kolege pita me ako me može nazvati. Kontam odmah, hoće da mjenjamo smjene. Mrzim mjenjati smjene. Mrzim kada nije sve isplanirano. Nisam spontan, ali pokušavam, samo mi se ne da nešto. Rekoh mu može i spremam priču u glavi šta da mu spetljam, zašto nemogu da zamjenimo smjenu.

Zove i kaže da mi ima nešto pričati. Kaže skandal bio na radnom mjestu. Pomislim odmah na najgore stvari. Novinari, policija, pa čak i vatrogasno i slični fazoni. Kad kaže, bio, bugarin na poslu sa jednim novim. Slabo mi dođe odmah, znao sam da je uprskao stvar.

Nastavlja on tako sa pričom, ali ja ću da prekinem priču pa nešto objasnim prvo. Kako bi možda bilo lakše za razumijeti o čemu se sve radi.

Naime, u hotelu radim, i hotelski sistemi ne mjenjaju datum automatski na, 23.59, već se to manualno radi. To je jedna duža procedura koja se treba slijediti u tačku. Prvo se trebaju svi terminali i interface-i pozatvarati i onda pokrenuti procedure za kontrolu i održavanje baze podataka. Kontrola integracije svih tih podataka i eventualnu popravku pogrešnih podataka. Pošto je poveći hotel, dosta podataka toga ima u bazi podataka, pa ove procedure traju par sati — to jest ako sve ide kako treba.

Nakon kontrole i popravke, tek onda se pokreće procedura za prebacivanje datuma. Ova procedura kraće traje, ali je jako vitalna za rad hotela, jer ako ne prebaciš datum za sljedeći dan, kao prvo, gubiš dragocijeno vrijeme gostima, kao drugo, gubiš ti profit, a treće, pa sve je da izvineš sjebano. Jednostavno rad hotela pada na koljena, niko ništa ne može da učini. Niti možeš vidjeti koliko ko ima na računu niti sobarice mogu da počiste sobe.

Znači ove dvije procedure jako vitalne za rad hotela, po noči se ima još toga uraditi, ali prvo što savjetujemo novo osoblje je da, te dvije procedure moraš završiti dok si na smjeni, da sve ostalo zanemariš, te dvije moraju biti izvršene. Možeš čak gostima i psovati i tjerati ih iz hotela, niko ti ništa neće, ali ne zaboravi to dvoje da učiniš.

Tako ako vas neko zatjera iz hotela, a mislite da ste se solidno ponašali, nije do vas. Samo je nekome dopizdilo. Nije meni, majke mi.

Ok, nazad na priču…

Pa kao što ste mogli predpostaviti, čovjek nije uradio te dvije procedure, priča mi kako je zaboravio neke terminale da ugasi i ona prva procedura, koja kontorliše bazu podataka, se žalila na to da nemože da se izvrši jer ima online terminala. Ali on to nije primjetio, a zašto, to je već druga priča.

Momak kao da ništa kući ne jede uopšte. Čini mi se da jedino radi jela dolazi na posao. Još ga kao plaćaju za jelo. Momčina je to nešto fušerski uradila i sjela da jede, uz to malo i surfati po netu i rasteglo se to očito do rano ujutro.

Tek negdje oko 5 sati je primjetio da ona procedura ne radi. Ta procedura je trebala da se upali, kada bar zatvori, oko 01.30. Znači treba par sati na tome, kako bi oko 03.30 završilo. Šta je on radio od 01.30 do 05.00 to samo anđeli znaju. Naime, nije sam bio, bio je još jedan sa njima, ali on je tu tek 3-4 sedmice. Dok je bugarin već tu pola godine, trebao je valjda da nauči do sada kako stvari funkcionišu.

Uglavnom, oko pet sati ujutro zove support, da mu pomognu. Oni naravno, ne znaju šta je međed radio, i prvo što urade je pokreću procedure za kontorlu baze podataka, koja, da napomenem još jednom, traje 2 sata. znaći od 05 do 07 sati …

u 07 sati je slobodan. A još datum nije promjenio. Gosti faktički počinju dolaziti već oko 05 sati. On nema sistem online. Mora sve ručno da radi na starim “back-up” raportima. Jako naporan proces, kada imaš 500 soba, valja nači gosta i njegove račune.

Dolazi šef recepcije u 06.50 vidi da procedure još rade, pao čovjeku mrak na oči. Zatjerao ga kući, kaže “dosta si zasrao za danas”.

Ja da sam to tako zatekao, ja bi ga pustio da on radi s gostima, pa da vidi kako je kada zasere stvar i kada ne čini ono što mu se govori da čini.

Razumijem da sistem može da zeza, to se i meni može desiti, a i dešavalo se, ali ne čekam 05 sati da zovem support, zovem support što prije, jer znam da nemam vremena da trošim. Da je vrijeme novac. Al jok, prešnije je jesti i surfati po internetu, nego svako 10 minuta baciti pogled na procedure da vidiš kako ide s njima.

Jebo te Tito, koja neodgovornost i neozbiljnost. Sjesti i plakati.
Čim dođem na posao, upregnuću ga u brazdu i neće niti jesti niti na internet ići, već će buljiti u ekran i čekati da završe procedure. Krajnje bezobrazno u pm.

Sad mi je puno lakše, hvala na čitanju, do sljedećeg incidenta.