Sjetih se kada sam kao mali išao u posjetu kod nene i dede, maminih roditelja, pa bi se vozio Bregava Trans autobusom. Bilo bi užasno vruće, osjetio bi se čudan zadah u autobusima, valjda od ljudi što su se znojili, one stvari sto bi nosili pa čak možda i povraćali. Ali šta mi je najviše ostalo u sjećanju, pa čak i uzrečica je, način na koji su šofer i kondukter komunicirali kada treba stati na sljedećoj stanici, a kada ne.
Sada u moderne dane, autobusi imaju “stop” dugmad, ali to nije tada bilo. Pa bi se na vrijeme trebalo spremiti i nacrtati na zadnjim vratima, gdje bi kondukter čekao. Malo prije stanice, nekih 200 metara prije, on bi se dreknuo, “ima izaći!” …
Stara dobra vremena.
Tagovi: bus, Nostalgija, sofer
-
je.. sad imaju zvonce /ovdje, usa/ pa i ne staju na svim stanicama nego samo ako zacuju zvuk da neko treba izaci..
Jedan komentar
Komentari za ovaj post (RSS)
Trackback link: http://bregava.com/2006/06/19/ima_izaci/trackback/